Otok Hvar
Zauvjek ga određuje oblik: otok izdužen i zašiljena kraja kojim se na 6 km približio dalmatinskoj obali i gotovo uplovio u široku deltu rijeke Neretve. Otok Hvar je mogao posjetiti na šilo, kako i danas glasi jedno od njegovih talijanskih imena- Lesina ili na kremeni bodež, kako ga je iz astralnih visina vidio jedan pjesnik.
Na vrhu oštrice ovog kamenog noža je Sućuraj (Sveti Juraj), a na kraju drške rt. Pelegrin.
Imena su dobili po srednjovjekovnim crkvicama kojima je počinjao i završavao ovaj otok. Sveti vitez Juraj, koji kopljem probada zmaja, baš je na ovoj kamenoj oštrici dobio svoje svetište a zaštitnik hodočasnika sveti Pelegrin na onoj drugoj strani, okrenutoj pučini Jadrana, na tom prvom komadiću otoka koji bi ugledale hodočasničke galije na svom dugom putu iz Venecije k Svetoj zemlji. Između tih krajnih točaka je otok zelen od borova i maslina, siv od isprana kamenjara, crven od zemlje a bijel od ljudskih ruku koje su tisučljećima kamen slagale u gomile i građevine unoseći red u anarhičnu ljepotu djela Božjih ruku.